Bosnia, oltre la superficialitŕ nell'analisi dei fatti jugoslavi
1)SRP: Izjava povodom događaja u Bosni
2) Guskova: Foreign factor behind events in Bosnia and Ukraine - expert
3) Bosnia: una lotta operaia contro il modello Dayton (InfoAut)
4) Стефан Каргановић: ОБОЈЕНА РЕВОЛУЦИЈА СЕ ОБРУШАВА НА БОСНУ
5) Calls for expanded European Union intervention in Bosnia (WSWS)
6) Bosnia in rivolta, l’Ue si preoccupa (Marco Santopadre)
7) SK-BiH / Goran Marković povodom masovnih demonstracija u BiH
leggi anche / read also / isto procitaj:
https://it.groups.yahoo.com/neo/groups/crj-mailinglist/conversations/messages/7886
https://it.groups.yahoo.com/neo/groups/crj-mailinglist/conversations/messages/7891
=== 1 ===
Da: Vladimir
Kapuralin (SRP)
Oggetto: Izjava
povodom događaja
u Bosni
Data: 13
febbraio 2014 14:14:10 CET
KONFERENCIJA ZA MEDIJE
SRP-a
Mjesto
održavanja:
Pula
Vrijeme
održavanja: 13. II 2014.
Tema: Pobuna naroda
u Bosni i
Hercegovini
Opravdani razlozi za nemire
u BiH su svima razumljivi i
oni ne začuđuju, a njihov zajednički nazivnik je teško
socijalno stanje koje
pogađa sve slojeve stanovništva. Ono je posljedica
kontrarevolucije kao
integralnog dijela secesije 90-ih godina prošlog stoljeća,
čime je ukinuto
socijalističko društveno-ekonomsko uređenje na osnovama
samoupravljanja i
stečena socijalna prava radnih ljudi. Slijedila je pljačke
društvene imovine i
restauracija sirovog kapitalizma na razini prvobitne
akumulacije. Tome treba
dodati ljudske gubitke i materijalna razaranja tokom
međuetničkog i
međukonfesionalnog sukoba sa elementima građanskog rata
90-ih.
Iako su razlozi svima
jasni, sam povod i događaji koji su
uslijedili obiluju pitanjima koja su u ovom trenutku bez
odgovora i koja
pobuđuju niz pretpostavki, poput:
Tko stoji iza pobune
naroda, koji su ciljevi
demonstranata, tko je sve uključen, dali su uključene i
međunarodne institucije
i dali je moguć ukrajinski sindrom.
Ono što mi u SRP-u u ovom
trenutku podržavamo je da su se
ljudi uopće pobunili i da traže rješenje za svoje
probleme i da su se pri tome
oslonili na sebe. Dobro je i to što do sada pokret nije
skliznuo na teren
nacionalne diferencijacije, barem ne
javno.
Manje smo zadovoljni
ciljevima koji su se našli na meti
demonstranata, poput kolateralne štete koja je nastala na
arhivskoj građi u
Sarajevu, iako je kako stvari stoje na sreću nastala šteta
puno manja od onoga
kakvom je na početku prikazana.
Također smatramo
nedovoljnim i nepotpunim zahtjeve za
smjenom postojeće garniture političke elite, jer su
političari samo činovnici
jednog sistema. Samom smjenom jedne garniture političara i
njenom zamjenom
drugom garniturom , unutar istog sistema ne daje klasni
rezultat i ne mijenja
bit ni tok stvari.
Ne podržavamo posjetu
hrvatskog premijera Zorana
Milanovića i turskog ministra vanjskih poslova Bosni i
Hercegovini. Osim što je
to uplitanje i miješanje u unutrašnje stvari druge
države. Prvi ima dovoljno
razloga da brine o situaciji u svojoj zemlji, koja se bitno
ne razlikuje od one
u BiH i koja će se dodatno pogoršati izglasavanjem
predloženog novog zakona o
radu, kojime se drastično ukidaju radnička prava i svode
na razinu onih prije
1886. godine. Drugi nije kompetentan da smiruje pobunu u
Bosni, obzirom da je
ona po intenzitetu, na razini igrokaza dječjeg vrtića za
roditelje, u usporedbi
sa krvavim sukobima demonstranata i policije sa ljudskim
žrtvama, koji su se
održavali širom Turske tokom prošle godine. Osim toga
postavlja se pitanje u
kojoj funkciji je turski ministar došao u Bosnu u ovom
trenutku izrazit svoju
zabrinutost, ako to nije u funkciji predstavnika bivše
višestoljetne okupacione
sile, koja time pokazuje možebitne
aspiracije.
Bez jasno definiranog cilja
i organizacije koja bi se
temeljila na postavkama naučnog socijalizma, životne
prilike ovih ljudi neće se
bitno promijeniti. To pokazuju i pokušaji neformalnih grupa
da preuzmu vodstvo
bez "vodstva" pokreta.
O tome svjedoči i fijasko
jučer održanog tzv. Plenuma u
Sarajevu, čime bi
na anarhističkim
zabludama pobornici anarhističkih struja na društvenim
mrežama htjeli
nadomjestit radničko samoupravljanje kao izraz neposredne
demokracije.
Međutim bez obzira na
ishod pobune, koji nažalost neće
biti spektakularan, on će poslužiti učesnicima za
sticanje neophodnog
revolucionarnog iskustva i ukazat će na put kojime
obespravljeni trebaju ići do
konačnog oslobođenja.
Kapuralin
Vladimir
=== 2 ===
http://en.itar-tass.com/opinions/1671
Itar-Tass - February 12, 2014
Foreign
factor behind events in Bosnia and Ukraine -
expert
Tamara
Zamyatina
MOSCOW: Dismissal of the prime minister and all federal
authorities as well as
early elections are ultimatums put forward by participants
in massive protests
staged in a country situated in Central Europe. This is not
Ukraine, but a
small country of the Federation of Bosnia and Herzegovina.
However, events in
these two countries are almost identical.
As in Ukraine, protesters in Bosnia accuse authorities of
corruption, illegal
privatization of enterprises and impoverishment of local
residents. According
to different estimates, the unemployment rate in the country
with a population
of four million people makes from 27% to 44%.
The rresidential building, the supreme executive authority
in Bosnia and
Herzegovina, in the city of Sarajevo was damaged in the
fire, 348 people were
wounded in clashes continuing in many cities between
demonstrators and police.
Several officials were fired in several cities across the
country.
Protests have engulfed only Muslim-Croatian part of the
country that is one of
two political entities of the federation. But authorities of
neighboring Serbia
are afraid that riots may spread on Republika Srpska within
Bosnia and
Herzegovina.
Such common foreign factor as interests of the European
Union is behind
dramatic events in Bosnia and Herzegovina and Ukraine, head
of the Center for
Studies of Modern Balkan Crisis of the Russian Academy of
Sciences Yelena
Guskova, who worked as an expert in the UN peacekeeping
mission in Bosnia and
Herzegovina in 1994, believes.
“By their pledges to Kiev to make the country an EU
member, the West actually
pursues a goal of alienating Ukraine from cooperation with
Russia. The EU has
similar plans for Republika Srpska,” Guskova told
Itar-Tass.
“Destabilization of situation in the region has a
strategic goal to make Bosnia
an integral country without Republika Srpska. Republika
Srpska President
Milorad Dodik is the main mouthpiece of Serbian idea in the
Balkans that is an
idea of unifying Serbian space in cultural and national
terms that the West
opposes,” Doctor of Historical Sciences Guskova noted.
“In October 2014 elections of central authorities are to
be held in Bosnia and
Herzegovina, and the EU seeks to oust Dodik from power in
all possible ways. As
in the case with Ukraine, the West cannot mainly accept
Republika Srpska’s
orientation towards Russia,” the expert believes.
“Current massive protests in Bosnia certainly have social
underpinning caused
by economic reasons. But politicians take up a banner of
social protest always
in their interests of the struggle for power,” Guskova
recalled.
“The West has already responded to events in Bosnia with
their intention to put
the situation under their control to attain their goal. EU
High Representative
for Bosnia and Herzegovina from Austria Valentin Inzko
proposed to bring
peacekeeping troops in the region,” Guskova added.
=== 3 ===
Mercoledě 12 Febbraio
2014
Bosnia:
una lotta operaia contro il modello
Dayton
Quanto
sta
avvenendo in questi ultimi giorni in diversi centri della
Bosnia-Herzegovina č
importante e (ci si augura) denso di conseguenze per il
futuro.
Dopo
due decenni di
sanguinosi scontri fratricidi, istanze di classe infiammano
l'intero paese,
liberando bisogni reali, fuori dalla morsa
nazionalista.
Proponiamo
qui di
seguito un'intervista realizzata questa mattina da un
nostro redattore su Radio
Blackout e
alcuni link di approfondimento.
Da
diversi giorni la Bosnia Herzegovina č attraversata da
imponenti manifestazioni contro il peggioramento delle
condizioni di vita:
Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar, Brčko, Orašje, Bugojno,
Zavidovići, Livno,
e altri centri minori il teatro di una protesta che,
per la prima volta
da 20 anni, non vede tra i propri contenuti le
rivendicazioni nazionali,
etnico-identitarie.
La
protesta nasce come espressione di esplicite rivendicazioni
operaie nella cittadina di Tuzla – importante centro
industriale fin dal
periodo jugoslavo - dove migliaia di persone sono
scese in piazza per chiedere
il pagamento dei contributi previdenziali e pensionistici e
per protestare
contro la privatizzazione delle industrie del territorio:
Konjuh, Polihem, Dita
e Resod-Gumig, principali fonti di reddito per la cittŕ e
per la sua
popolazione.
La polizia ha attaccato i blocchi dei manifestanti a Tuzla
ma la risposta č
stata determinata, producendo un dilagare della rivolta in
altri centri urbani.
Venerdě le manifestazioni sono sfociate in attacchi contro
le sedi governative
nella capitale, Sarajevo.
Dopo
la fiammata del week-end le mobilitazioni non sono
rientrate e i dimostranti si stanno ora organizzando in
Forum civici nei
diversi centri coinvolti dalle proteste. Per la prima volta
dalla fine delle
guerre jugoslave, una protesta di massa ha visto cittadini
croati, musulmani e
(piů raramente) serbi manifestare insieme contro il governo
centrale,
all’insegna di rivendicazioni sociali ed economiche che il
corrotto regime
della Bosnia-Herzegovina non sembra piů in grado di
contenere entro il
paradigma delle nazionalitŕ. Un dettaglio significativo č
dato dalla presenza
di manifesti inneggianti al vecchio presidente Tito, da non
leggersi tanto come
testimonianza yugo-nostalgica ma come rifuto delle linee di
faglia nazionaliste
su cui il paese č stato diviso e governato dagli accordi di
Dayton.
Sulle dinamiche e i
contenuti della protesta abbiamo
realizzato un’intervista
con Andrea
Oskari Rossini dell’Osservatorio
Balcani e Caucaso
=== 4 ===
The following text in
english:
COLOUR
REVOLUTION UNLEASHED IN BOSNIA
(Stefan Karganovic)
or https://it.groups.yahoo.com/neo/groups/crj-mailinglist/conversations/messages/7886
---
ОБОЈЕНА
РЕВОЛУЦИЈА СЕ ОБРУШАВА НА
БОСНУ
четвртак,
13 фебруар 2014
Стефан
Каргановић,
Председник Историјског пројекат
Сребреница
Обојена
револуција која се већ преко
годину дана у Босни очекује
најзад је почела. Али
фундаментална чињеница која се
мора истаћи је то да, насупрот
очекивањима
аналитичара, „промена режима“
није предвиђена само за
Републику Српску. У току
је пуч на територији целе државе,
који ће обухватити и Федерацију
БиХ и
Републику Српску.
Ово
је
врло значајна чињеница зато што
сугерише да западне обавештајне
службе и,
подразумева се, њихове владе
желе да очисте политички терен у
читавој земљи.
План је да се растуће
незадовољство друштвеним
приликама – за које има више
него довољно оправдања –
искористи за изазивање општег
хаоса. Тај хаос, и
илузија „бољег живота“ коју ће
западни медији и пропагандни
центри подстицати у
свести широке јавности, затим ће
бити искоришћени да би се
инсталирала нова
екипа марионета, не само на
ентитетском већ и на централном
нивоу.
Основни
циљ и даље остаје скидање са
власти председника Милорада
Додика и пресецање
независне политике коју он води
у Републици Српској, да би се у
Бања Луци на
његово место поставио
колаборационистички тим који ће
омогућити утапање
аутономног српског ентитета у
централизовану босанску државу.
Даљњи циљеви су
увођење целовите Босне и
Херцеговине у НАТО пакт и њено
потпуно уклапање у
западне евроатлантске
структуре. По важећем уставу то
није могуће без
сагласности владе Републике
Српске. Зато је први корак да се
таква кооперативна
влада доведе на власт. Убрзо,
данашњи протекторат – који ту и
тамо, у скромној
мери, ужива локалну аутономију –
претвориће се у колонију под
потпуном
контролом Запада.
Протестанти
у Босни, као и у Кијеву,
мотивисани су илузијом да само
треба да „отерају
неваљалце“ да би постигли
магловито замишљени и нимало
јасно одређени „бољи
живот“. Међутим, то се неће
догодити никада ако ће посао
бити поверен
марионетама које жели да
инсталира Запад. Као што смо
видели у Украјини, у овом
тренутку само Русија има
материјални капацитет да
допринесе побољшању њиховог
животног стандарда. Европска
Унија је јасно ставила до знања
да не располаже
средствима која би омогућила
реконструкцију Украјине, мада,
наравно, располаже
довољном сићом да плати за
услуге уличних руља. Оно што важи
за Украјину, важи
и за Босну и Републику
Српску.
Нереди
који се распламсавају, и који су
пре неколико дана почели у
Федерацији БиХ у
Тузли, а одатле се шире на
Сарајево у друге градске центре
у Федерацији,
обележени су од самог почетка
коришћењем крајњег насиља са
стране
демонстраната. Пошто се
операција „промене режима“
генерално оркестрира у
складу са сценаријем
„ненасилног отпора“ који је
зацртао Џин Шарп, може да
делује помало чудно да се у Босни
ненасилна фаза бесцеремонијално
прескаче. У
почетној фази, уобичајени
образац „провокација –
ескалација,“ напротив,
предвиђа навођење органа власти
да нападају мирне протестанте да
би се оруђа
преврата могла приказати као
невине жртве. Међутим, у овом
случају западни
диригенти су можда нестрпљиви да
без одлагања заврше посао у обе
таргетиране
земље, у Украјини и Босни и
Херцеговини. Можда су зато
донели одлуку да убрзају
процес инсталирања својих
марионета, док је још могуће
одржавати илузију „бољег
живота“ под патронатом Запада и
пре него што разочаравајућа вест
о дубокој
кризи у којој су западне земље
заглибљене не допре до
узнемирених маса на
Истоку.
Начин
како се руководи побуном у Босни
и Херцеговини сажето је
представљен на слици
[1] која се може видети на једном
од интернет сајтова што
подржавају опозициону
мрежу:
Ова сугестивна слика показује
најмање три ствари. Прво, ниво
уличне агресивности
коју практикују демонстранти,
што укључује и паљење
аутомобилских гума. Друго,
стари, познати симбол „Отпора,“
стиснута песница, који
карактерише све
операције ове врсте, од прве
успешно изведене обојене
револуције под западним
руководством у Београду у
октобру 2000. године, што убедљиво
указује на
покретачку снагу иза догађаја
који су у току. Најзад, донекле
депласирани текст
на енглеском језику, на наводно
босанској плакати. То је јасан
лапсус који ће
несумњиво временом морати да
буде отклоњен зато што врло
тачно открива ко се
налази иза целе шараде.
Поред
овога, присутни су и сви остали
класични показатељи операције у
стилу Џина
Шарпа. Инфраструктура за промену
режима, коју западни
специјалисти у Босни већ
две године стрпљиво изграђују,
најзад је добила сигнал да се
активира. Сада смо
сведоци деловања одлично
увезане мреже која прекрива
Федерацију и Републику
Српску и која удружено делује на
постизању идентичних циљева, уз
коришћење свих
расположивих справа савремене
технологије. Демагогија је
прикладно магловита и
бави се неодређеним циљевима,
као „поштовање права“ и „боље
сутра,“ што
несумњиво ужива широку подршку у
Босни као што би „зауставити
нуклеарно
зрачење“ вероватно било врло
популарна крилатица у Фукушими.
Али зачудо,
конкретне политичке мере које би
погодовале остварењу ових
узвишених идеала
нико од бунтовника не нуди.
Међутим, позив полицајцима да се
придруже
демонстрантима је преузет право
из Шарповог приручника. Анонимни
организатори
нереда у Тузли се представљају
под акронимом „УДАР“, што
очигледно евоцира
назив политичке организације
Виталија Кличка у
Украјини.
Власти
у оба босанскохерцеговачка
ентитета су очигледно неспремне
да се суоче са
судбином која им се спрема. У
Федерацији, муслимански
политичари су досадашњу
тактичку подршку Запада
будаласто протумачили као
трајну гаранцију, чинећи исту
грешку у коју је упао египатски
председник Мубарак пре њих,
сматрајући свој
положај безбедним док су у
Сједињеним Државама активисти
„Покрета 6. април“
били обучавани да га свргну. У
Републици Српској, не само да је
владајућа
коалиција пропустила да донесе
благовремену процену ситуације
и да предузме
ефикасне противмере, већ је и
опозиција изгледа направила
погрешан прорачун.
Вође опозиције ће се, можда,
једног дана пробудити и тада ће
схватити да су и
њих западни ментори изиграли са
искључивим циљем да их искористе
за подривање
председника Додика, али да ће
једна потпуно нова екипа
протежеа, коју је Запад
дискретно истренирао, бити
уместо њих инсталирана на
власт.
=== 5 ===
http://www.wsws.org/en/articles/2014/02/14/bosn-f14.html
Calls
for expanded European Union intervention in
Bosnia
By Ognjen Markovic and Paul Mitchell
14 February 2014
The revolt of
Bosnian workers and wide layers of the population last week
when scores of
governmental buildings were torched and ransacked has
been followed by
further demonstrations this week.
The United States, European Union (EU), local politicians
and middle class
groups are seeking to channel these protests against
austerity,
unemployment of 40 percent and rampant poverty behind calls
for the
restructuring of government institutions and economic
“reforms.”
Ever since the war in Bosnia and Herzegovina (BiH) was ended
by the 1995
US-brokered Dayton agreement, the country has been
divided into two
semi-independent entities each with its own president,
government, parliament
and police. The Federation of Bosnia and Herzegovina
(FBiH), which
comprises 10 administrative regions called cantons, is
inhabited mainly by
Bosnian Muslims and Bosnian Croats, and the Republika Srpska
(RS) is mainly
Serb. The country is overseen by an unelected United
Nations-appointed
High Representative with semi-dictatorial
powers, currently the Austrian
Valentin Inzko.
Both Inzko and the EU as a whole have come in for increasing
criticism from the
US for failing to end the deadlock between the two
entities and move
towards a more unified state.
Shortly after becoming US Assistant Secretary for Europe
last October, Victoria
Nuland warned Bosnian politicians, “It is well past
time for leaders to
demonstrate courage and vision, to move past the petty power
interests and to
build a modern, unified nation worthy of the talents
and aspirations of
all three communities.
“If these leaders continue to block their country’s path
to the EU and to NATO
membership, Bosnia’s international partners, the US
included, should
seriously re-evaluate our approach.”
One newspaper reported how “officials, diplomats and
observers in Sarajevo
readily say, US officials—chief among them
Nuland—are deeply frustrated
with the EU’s diplomacy in Bosnia.”
The protests, nearly all of which occurred in FBiH, have led
to the resignation
of four cantonal government heads and various other
officials, but the
FBiH federal government and FBiH Prime Minister Nermin
Niksic remain in
office despite demands they resign. Niksic announced
that elections
planned for October will be brought forward.
The FBiH political elite are so badly discredited that the
police reportedly
cannot even guarantee their safety. FBiH presidency
members Zeljko Komsic
and Bakir Izetbegovic were advised on Monday morning, when
they appeared
for work in the badly damaged presidency building in
Sarajevo, to return
home before the new protest scheduled for noon that day
started.
The protests in Bosnia have stunned the EU. Talks between
the bloc’s 28 foreign
ministers in Brussels on Monday were forced to include
them in the
discussion, even though it was not on the original agenda.
“What happened in Bosnia is a wake-up call,” British
Foreign Secretary William
Hague told reporters. “We need to focus more efforts
on helping Bosnia
towards the EU, towards NATO membership.”
The European Parliament’s lead negotiator on Bosnia and
Herzegovina, German
Christian Democrat MEP Doris Pack, said the failure of
Bosnia to develop a
common state had helped fuel unrest. EU foreign policy chief
Catherine
Ashton said, “There are many leaders in
Bosnia-Herzegovina and it is time
that they demonstrate leadership, and we will support
them in that.”
An EU political delegation will visit Bosnia within a week.
High representative Inzko declared, “If it comes to
escalation we would have to
consider the intervention of EU forces. Currently, we
do not have such
intention.” He later backtracked, claiming he was speaking
hypothetically.
However, Inzko’s outburst suggests this option is being
seriously deliberated.
Himzo Selimovic, director of Directorate for
Coordination of Police
Bodies, speaking after last Friday’s protests said, “The
international
community and the EU should consider [deploying]
international military
forces in BiH if this occurs again.”
Leading Bosnian politicians have claimed that protests were
imported and
instigated from the outside, and aim to destabilize
only the Bosnian
Muslim part of the country. Niksic said it was “obvious
someone is
orchestrating, directing and ordering the demonstrators
what to do.”
An announcement by the Association of War Veterans,
published and obviously
endorsed by Niksic’s Social Democratic Party,
declared, “These are no
spontaneous protests of socially endangered categories of
people, but
well-thought-out operations against the BiH state. In this
case, the orders
come from SANU [Serbian Academy of Science and Arts]
and the Serbian
government.”
In reply, the RS president said, “It is obvious that the
economic and social
problems in the Federation were not the only reason the
buildings of three
cantonal governments were set on fire, but that this is a
political project
intended to transfer the escalation of events in the
Federation to
Republika Srpska.”
Protests have continued this week. On Monday, in Sarajevo,
demonstrators
carried banners that read, “You have been stealing
from us for 20 years
and now it is over,” “Courts, police, all protecting the
gang in power,” “Gang,
resign,” and “We want the names of billionaires.”
In other cities they
declared, “No more luxury at the people’s
expense,” “Hooligans are in
power,” “Employer – slaveholder, worker – slave.”
There are reports of villas
and residences of the politicians and the rich having
been set fire to.
Middle-class groups with semi-anarchist conceptions and
generally reformist
agendas are dominating the “citizens’ plenums”
that have emerged such as
that in Tuzla, the former industrial town in the north where
the
protests originated. On February 11, the fifth session
of the Tuzla plenum
was held in the People’s Theater and was filled
to overflowing by workers
and youth seeking a political solution to the crisis in
Bosnia.
Much as was the case with the Occupy Movement
internationally, or the Spanish
Indignados, these forums are used to stifle political
discussion in order
to prevent the working class from turning consciously to
socialism. They use
the deep hatred of all bourgeois political parties to
exclude any
political tendency, in effect acting as the last line
of defence for
capitalist rule. A call for the first meeting of the
Sarajevo plenum held on
February 12 stated at the outset, “Everyone is
welcome, EXCEPT MEMBERS OF
POLITICAL PARTIES” (original caps).
=== 6 ===
http://www.contropiano.org/internazionale/item/22157-bosnia-in-rivolta-l-ue-si-preoccupa
Bosnia
in rivolta, l’Ue si preoccupa
Giovedě,
13 Febbraio 2014 15:58
Marco
Santopadre
In questi giorni la Bosnia,
uno dei paesi piů poveri di
tutto il continente europeo con la disoccupazione reale tra
il 40 e il 50%, un
abitante su 5 al di sotto della soglia di povertŕ e i
salari medi che si
aggirano sui 300/400 euro, ha colto tutti di
sorpresa.
La scorsa settimana le
proteste popolari contro i governi
locali e quello federale, originate dalla rabbia di migliaia
di operai lasciati
senza lavoro, senza sussidio e senza pensione da un
truffaldino processo di
privatizzazione delle aziende pubbliche che le ha mandate in
malora, aveva
assunto una forma durissima e violenta: assalti e incendi di
sedi istituzionali
e governative e scontri con la polizia in decine di cittŕ
di tutta la
federazione.
Calate di intensitŕ e anche in termini di partecipazione,
comunque le proteste
popolari contro privatizzazioni, povertŕ e corruzione della
classe politica
sono continuate anche negli ultimi giorni in diversi centri
della Bosnia, in
alcuni dei quali i dimostranti stanno costituendo le
‘assemblee dei cittadini’.
Ieri A Tuzla, l’ex cittŕ industriale del nord dove ha
preso avvio la protesta,
mentre i rappresentanti dell'assemblea stavano
discutendo con il consiglio
cantonale le proposte per la formazione di nuovo esecutivo
di carattere
‘tecnico’ oltre 300 operai delle aziende privatizzate e
poi fatte fallire da
manager incompetenti e corrotti hanno manifestato davanti al
Tribunale. Tra i
dimostranti circolavano denunce sulle privatizzazioni
criminali, sulle
connivenze tra la 'mafia dei fallimenti' e la
giustizia, e anche sul ruolo
avuto dai politici nelle privatizzazioni illegali. In
seguito, i manifestanti
sono andati a protestare davanti alla sede dei sindacati per
criticarne
l’assenza dalle lotte e la complicitŕ con governi e
classe
imprenditoriale.
Manifestazioni ieri si sono svolte anche in altre localitŕ
della Federazione Bh
(entitŕ a maggioranza croato musulmana di Bosnia) come
Zivinice, Kalesija,
Kakanj, Cazin, mentre a Bihac le proteste si sono placate da
quando, tre giorni
fa, si č dimesso il premier del cantone Hamdija
Lipovaca.
Alcune centinaia di persone
hanno manifestato invece a
Zenica, invitando i cittadini a partecipare
all'assemblea convocata per oggi
mentre assemblee di cittadini sono state convocate per il
pomeriggio di ieri a
Bugojno, Mostar e a Sarajevo, dove circa duecento
dimostranti hanno manifestato
sotto la pioggia e su uno degli striscioni si leggeva
"Non c'č la neve,
avete rubato pure quella".
Recita il manifesto reso
noto dall'assemblea dei cittadini
di Brcko martedě sera: "Dietro di noi non c'č
nessun partito od
organizzazione, ma le umiliazioni di anni, fame, impotenza e
disperazione".
Tra lunedě e martedě a
migliaia i manifestanti sono scesi
in piazza in parecchie cittŕ della Bosnia Erzegovina per
chiedere la
liberazione degli arrestati negli scontri della scorsa
settimana, la dimissione
dei vari governi e la cancellazione di tutte le
privatizzazioni che in questi
anni hanno portato allo smantellamento del patrimonio
industriale del paese
governato da un fiduciario della Nato. "Avete rubato
per vent'anni, ora
basta" e "Tribunali e polizia proteggono i banditi
al potere",
erano gli slogan piů ricorrenti su cartelli e striscioni
esposti a Sarajevo
davanti al palazzo del governo della Federazione, in parte
incendiato durante
una delle manifestazioni del finesettimana. Nella capitale
federale ai manifestanti
si sono uniti anche molti lavoratori della locale azienda
dei trasporti
pubblici, anch’essa al collasso.
Interessante segnalare che
una cinquantina di persone
hanno manifestato nel centro di Belgrado, capitale della
Serbia, per esprimere
solidarietŕ e sostegno alla protesta popolare in corso
nella confinante Bosnia.
'Coraggio Bosnia, siamo con te', 'Oggi Tuzla,
domani Belgrado', 'Stop alla
repressione', 'Il capitalismo é in crisi - la
repressione poliziesca non lo puň
salvare' erano alcuni degli slogan gridati o scritti sui
cartelli. In una
dichiarazione letta ai dimostranti da uno degli
organizzatori del presidio č
stato sottolineato come i problemi della Bosnia siano comuni
a tutti i Paesi
dei Balcani, e come sia per questo necessaria una
'alleanza di tutti contro il
nemico comune'. 'La lotta comune del popolo é
l'incubo dei governi', 'Abbasso
l'Unione europea e i loro regimi di tycoon. Abbasso il
capitalismo e la
privatizzazione. Viva la lotta dei popoli dei Balcani'
ha concluso l’appello
letto in piazza mentre a poca distanza manifestavano gruppi
di
ultranazionalisti serbi.
=== 7 ===
Savez
komunista Bosne i Hercegovine
SAOPŠTENJE
povodom masovnih demonstracija u BiH
Savez komunista Bosne i Hercegovine smatra da su protesti
započeli i da se
nastavljaju zbog nezadovoljstva velike većine građana
ekonomskim i
socijalnim stanjem u zemlji. Iz tog razloga SK BiH
podržava proteste i
smatra ih opravdanima. Istovremeno, ukazujemo na nedovoljnu
organizovanost koja
je dovela do uplitanja u proteste huligana i onih
kojima nije stalo do
socijalne pravde i blagostanja naroda. Smatramo da plenumi
građana, kao
poželjna forma neposredne demokratije, treba da
iznjedre konkretne
zahtijeve čije ispunjenje demonstranti treba da
zahtijevaju. Pozivamo građane
da ne vjeruju konstruisanim tezama bošnjačkih,
srpskih i hrvatskih
nacionalista kojima žele da uguše proteste, zadrže vlast
i onemoguće
utvrđivanje njihove odgovornosti. Pogubno je isticanje
političkih zahtijeva poput ukidanja kantona i
entiteta, jer se time
onemogućava da protesti dobiju opštenarodni karakter, zato
se treba ograničiti
na ekonomske i socijalne zahtijeve. Međunarodna
zajednica koja do sada
nije rješavala probleme nego ih je stvarala, ni sada ih
neće riješiti, zato
treba prestati sa naivnom vjerom u prijateljsku ulogu
Međunarodne
zajednice.
---
Goran
Marković: Kad bi problem bili samo huligani, sve bi
bilo jednostavno
Autor: Goran
Marković
Objavljeno: 08.02.2014.
Ono
što je počelo kao protest radnika i drugih građana,
pretvorilo se u golo
nasilje, koje je zasjenilo prvobitne namjere protestanata i
uzrok
demonstracija. Oni koji su pribjegli nasilju učinili su
medvjeđu uslugu
demonstracijama – mediji i političke elite govore
isključivo o tome šta je
spaljeno i uništeno, a o dubljim uzrocima i povodima sve
manje se govori.
Političarima kao da je pao dar s neba. Čim izreknu
uobičajenu frazu da razumiju
demonstrante, odmah prelaze na priču o onome što njima
odgovara, prebacujući
odgovornost sa uzročnika (sebe) na one koji trenutno
pribjegavaju nasilju.
Davno je primijećeno da
nagomilavanje socijalnih
nepravdi i zala i uporno odbijanje da oni budu riješeni, na
kraju dovodi do
eksplozije nezadovoljstva. To se upravo događa u Bosni i
Hercegovini. Predugo
odlaganje rješavanja ekonomskih i socijalnih problema, uz
njihovo stalno
umnožavanje, preko noći je dovelo do eksplozije bunta
kojoj se niko nije nadao
i niko je nije mogao predvidjeti. Nasilje je postalo jedini
izduvni ventil. U
tom smislu, za njega su suštinski krive političke elite,
koje su, zadovoljne
postignutim i osvojenim, zatvarale oči pred katastrofalnom
ekonomsko-socijalnom
slikom društva. S te strane, nasilje koje se događalo nije
prosto rezultat
djelovanja huligana, kako neki govore, nego je samo
materijalizacija dubokih
antagonizama u društvu.
Na koncu, i ti huligani,
kojih je očigledno bilo
među demonstrantima, nisu postali huligani rođenjem, nego
ih je društvo takvim
načinilo. Dakle, uzroci su opet dublji. Neki kažu da su se
u proteste upetljale
navijačke grupe i drugi nasilnici. Pa, ako i jesu, sasvim
sigurno oni nisu
organizovali i osmislili proteste, niti samo oni u njima
učestvuju. Osim toga,
ako oni pribjegavaju nasilju, mora se postaviti pitanje
zašto se ponašaju na
takav način. Teško da bi iko smio tvrditi da je to zato
što su ti ljudi prosto
skloni nasilju, po svojoj prirodi ili porodičnoj istoriji.
Prije će biti da ih
je društvo učinilo takvima, a da je pribjegavanje nasilju
odraz nekih
neriješenih životnih problema.
Kad bi problem bili samo
huligani, sve bi bilo
jednostavno. Ali, zašto se huligani nisu okupili prije
mjesec ili dva dana, pa
počeli rušiti i paliti? Zar su oni to igdje tako radili?
Prosto se dogovorili
da se okupe i krenuli u rušenje? Smiješno. Huligani su
samo iskoristili
situaciju. Oni su se priključili masi demonstranata koji
nisu huligani i nemaju
nikakve nasilničke porive. Ne treba zaboraviti ono što je
bilo prije samo par
dana – značajan dio protestanata u Tuzli činili su
radnici a ne huligani. Pa i
danas i juče, demonstracije se nikako nisu svodile na
nasilje huligana. Oni su
se prosto umiješali u masu naroda, koja je imala do kraja
opravdane porive da
učestvuje u demonstracijama.
Ali, sad tu dolazimo do
problema spontanosti.
Lijepo je kad se narod počne spontano buniti i okupljati,
samo je pitanje
koliko to može trajati. Upravo je odsustvo vođstva
protesta, bilo kakve
organizacije koja ih osmišljava, dovelo do toga da se
protesti odvijaju
stihijno, da u njima prevlada element neosmišljenog,
nesvrsishodnog nasilja. Da
su protesti imali svoje vođstvo, ono bi ih usmjeravalo i
sprečavalo nasilje,
ili ga barem ne bi bilo u ovolikoj mjeri.
Dvije kantonalne vlade su
pale upravo zato što
su se stvari odvijale ovako kako su se odvijale. Mirni
protesti ne bi primorali
dva kantonalna premijera da se povuku. Oni su to učinili iz
straha da se
situacija ne zaoštri još više. Tako su protesti postigli
vrlo opipljiv uspjeh.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: šta dalje? Moraće se
formirati nove
kantonalne vlade.
Ali, njih će formirati
predstavnici starih
stranaka. Tako, ispada da je jedna vlada samo zato da bi je
zamijenila ista
takva. Doduše, nove kantonalne vlade će možda promijeniti
frazeologiju, možda
čak najaviti neke nove mjere. Ali, pošto protesti ne mogu
stalno trajati, neće
biti nikoga da kontroliše te nove vlade. Sistem je ostao.
On čak nije ni
reformisan. Samo su promijenjeni njegovi nosioci. I to
promijenjeni samo u
personalnom smislu. Promijenili su se ljudi, ali su ostale
politike. Naravno,
ni to nije beznačajno, ako znamo da su vlade dosad bile
potpuno neodgovorne i
nesmjenjive, osim voljom stranačkih centrala.
U Republici Srpskoj skoro da
nije bilo protesta.
Nešto malo u Banjoj Luci i još manje u
Prijedoru.
To možemo smatrati samo
simboličnim. Ipak,
premijerka je našla za shodno da izjavi da ne bi bilo dobro
da se protesti
preliju u Republiku Srpsku. Kao da postoji opasnost da
proteste neko uveze u
Republiku Srpsku, a građani treba da budu mudri i da tome
ne nasjednu. Drugim
riječima, premijerka poručuje da nema razloga za proteste
u Republici Srpskoj.
Međutim, dobro je poznato da u Republici Srpskoj postoje
potpuno isti razlozi
za proteste i da oni uopšte ne bi bili ni „uvezeni“ ni
„preliveni“, već bi
predstavljali odraz autentičnog neraspoloženja naroda.
Ali, nije ih bilo iz
više razloga. Prvi i osnovni je srpski nacionalizam, koji
narod u Republici
Srpskoj drži u svojevrsnom grču, jer se plaši da ne
nasjedne na neku ujdurmu iz
Federacije.
Drugo, suviše jaka
entitetska i etnička barijera
dovodi do toga da se nema u dovoljnoj mjeri osjećaj
zajedničkih patnji,
zajedničkih problema i, prema tome, zajedničke borbe.
Treće, u Republici
Srpskoj postoji tiranska vlast, koja drži pod svojom
kontrolom i u strahu
veliku većinu građana, pa i strah igra značajnu ulogu.
Apsolutna dominacija
SNSD-a učinila vlast još nedogovornijom nego u Federaciji,
u kojoj nijedna
partija nema toliku moć da može sama kontrolisati
narod.
Kulminacija je prošla,
nastupa oseka. To je
neminovno iz više razloga. Prvo, neki demonstranti se
plaše da i dalje
učestvuju u protestima, bilo iz straha za sebe, bilo zato
što ne žele da ih
neko identifikuje sa nosiocima nasilja. Drugo, dio
protestanata može smatrati
da su se protesti oteli kontroli i da se mogu pretvoriti u
svoju suprotnost ako
se nastave odvijati na isti način. Treće, dio
demonstranata ne vidi pozitivan
ishod koji priželjkuje. Kako proteste dalje razvijati i
šta u njima tražiti, to
još niko nije definisao, a malo ko to i zna. Nema nikoga ko
bi te zahtjeve
definisao, a zatim ih saopštio javnosti.
Propuštena je prva prilika,
kada protesti još
nisu bili začinjeni nasiljem i kada se moglo vidjeti da
radnici, pa i
sindikalni aktivisti iz baze, kao i pripadnici različitih
organizacija,
učestvuju u protestima. Oni su morali formirati to
aktivističko jezgro
protesta, a potom se obratiti i ljudima van svoje sredine,
za koje
pretpostavljaju da im mogu pomoći u promišljanju zahtjeva
protesta. Tako je
protest od samog početka mogao biti jasno
uobličen.
To ne znači da proteste
treba okončati. Njih
treba nastaviti, ali bez dosadašnjeg nasilja i sa jasno
definisanim zahtjevima.
Proteste treba da vodi određeno tijelo, koje će donositi
odluke o sadržaju i
pravcu protesta, koje će održavati red na protestima i
imati svog
glasnogovornika.
Prema posljednjim vijestima,
protestanti u Tuzli
su istakli nekoliko zahtjeva. Dobro je da su zahtjevi
istaknuti, mada sa
nemalim zakašnjenjem. Čitajući ih, vidimo da se radi o
zahtjevima koji su
ekonomsko-socijalne prirode, da se traži poštovanje
radničkih prava, vraćanje
fabrika radnicima i poništenje određenog broja
privatizacija. Takođe, vidimo da
se te privatizacije odnose na tuzlanska preduzeća, što
znači da nema nikoga ko
koordinira proteste u više gradova i osmišljava
zajedničke zahtjeve. Treba
primijetiti da su istaknuti zahtjevi suviše uopšteni i da
ni samim
protestantima nije sasvim jasno šta i kako treba raditi.
Ovo će posebno
dočekati političke elite, koje će zahtjeve proglasiti
demagoškim.
Što se tiče zahtjeva, neki
od njih bi mogli
glasiti:
1. Uvođenje progresivnih
poreza na svim nivoima
na kojima se vrši oporezivanje;
2. Uvođenje diferencirane
stope PDV-a, uz nultu
stopu za određene proizvode;
3. Skraćenje i podjela
radnog vremena, u cilju
smanjenja nezaposlenosti, bez istovremenog smanjivanja
plata;
4. Briga države o
ubrzavanju provrednog rasta
djelovanjem državnih investicionih banaka koje će davati
povoljne kredite
privrednim subjektima;
5. Zakonsko ograničavanje
visine kamatnih stopa
za kredite koje daju privatne banke, kako bi se spriječili
zelenaški krediti koji
uništavaju građane;
6. Poništavanje (za
početak) nezakonitih
privatizacija, s tim da takva preduzeća prelaze u jedan od
dva režima: vrši se
njihova nacionalizacija, a upravu čine predstavnici radnika
i države na
principu pariteta; ova preduzeća postaju vlasništvo
zaposlenih koji kupuju
dionice, koje ne mogu prodati određeno vrijeme, a
preduzećima upravljaju preko
demokratski biranih organa;
7. Utvrđivanje porijekla
imovine;
8. Uvođenje radničke
participacije u upravljanje
preduzećima, tako što će radnici u upravnim odborima
imati najmanje jednu
trećinu članova, a u javnim preduzećima i jednu polovinu,
jer se samo tako može
spriječiti neodgovorno, stranačko upravljanje
preduzećima;
9. Promjene zakonodavstva o
štrajku, koje treba
da obezbijede povoljnije uslove za ostvarivanje prava na
štrajk;
10. Ukidanje finansiranja
parlamentarnih
stranaka iz budžeta;
11. Ukidanje poslaničkih
paušala i smanjivanje
poslaničkih plata na nivo prosječnih radničkih
plata;
12. Ukidanje funckionerskih
primanja po
prestanku funkcije.
Kad se stvari postave na
ovakve osnove, više
neće biti moguće da se za proteste kaže kako su samo i
isključivo izraz
neartikulisanog djelovanja mase, niti će moći da se kaže
da su ih pod svoju
kontrolu preuzele navijačke ili neke druge grupe. Oni će
dobiti svoju punu
sadržinu i moći će da se nastave do postizanja nekog od
ovih rezultata.